Kao i svake godine napravili smo izbor najboljih albuma 2024. godine koje smo vrtili u emisiji Alternator. Naveli smo naš izbor od 10 albuma za koje mislimo da su zavrijedili spominjanje, 10 njihovih dostojnih zamjena, ali i 10 bonusa da možete i sami otkrivati glazbene bisere – a na vama je da si ih poredate kako god želite… dobre glazbe je opet bilo enormno puno.
autor: Mladen Stipanović
Sastavili smo i listu domaćih albuma, riječkih, za koje je 2024. bila jedna od najplodonosnijih godina u povijesti riječke glazbe. Toliko dobrih albuma Rijeka stvarno dugo nije imala i moramo biti ponosni na naše autore koji su je obilježili svojom glazbom. Osnovni cilj ostaje uvijek isti – istraživati i biti kompas dobroj i manje poznatoj glazbi. I naravno dati priliku onima kojima je to najpotrebnije, novim autorima…
Prvo albumi koji su po našem skromnom mišljenju nosili većinu glazbene 2024. Uživajte i slušamo se petkom na Radio Rijeci od 18:15h do 20:00h!!
10 prvih Alternatora 2024.
Idles – Tangk (Partisan Records)
Njihov punk rock, ponekad i hardcore punk jednostavno oduševljava ne samo fanove, već i kritičare. Pjevač Joe Talbot, žestoko se protivi etiketi i ladicama u koje ih žele smjestiti, tako da je na ne tako davnom koncertu u Manchesteru urlao na publiku: For the last time, we are not a fucking punk band Da se razumijemo, još uvijek je to alternativa, samo na jednoj profinjenoj razini, za što su možda osim samog benda koji su hrabro zakoračilu u nove ideje, zaslužni i producent Nigel Goldrich koji je vec stalnom producentu na nekoliko zadnjih albuma Kennyu Beatsu dao onaj dodatni šmek da Tangk zvuči i dalje opasno. A znamo da je Nigel gospodar atmosfere, jer je radio Bands i OK Computer i gotovo sve ostale albume uključujući i noviji Smile, pa We od Arcade Fire, Terror Twilight od Pavementa, Sea Change od Becka, Up od REMa da sad dalje ne nabrajamo. Uglavnom Tangk je jedan jako dobar album one jedne atmosfere koja non stop tinja, a rijetko kada ode u požar, ali vas non stop drži napetim. Ima 11 pjesama, i pored ovih već slušanih, gotovo svaka druga pjesma na albumu potencijalni je singl. Snimaju za Partisan Records gdje su još i velikani poput Fontaines DC, Geese, Beth Orton, Pj Harvey i mnogi drugi. Favorit: Gospel.
The The – Ensoulment (earMUSIC)
Nakon pune 24 godine Matt Johnson nam se vratio i to kako. Ensoulment jednostavno ide u već inače sjajnu kolekciju ili ako hoćete diskografiju ovog fenomenalnog benda. Zadnji studijski album bio je 2000 i zvao se Nakedself, a u međuvremenu Johnson je imao vlastiti radio Radio Cineola o kojem je snimio odličan dox Inertia Variations, zatim je snimao soundtrackove za filmove svog brata Gerarda Johnsona – za filmove Tony, Moonbug, Hyena i Muscle, a 2021 se vratio sa projektom Comeback Special izdavši prvi put live album sa najvećim hitovima benda. Novi album ima 12 pjesama i svi su potencijalni singlovi. Nešto je mirniji i manje energičniji od recimo od Infected iz 1986 ili Dusk 1993, ali je zato još puniji atmosfere i glazbeno zreliji. Nije na odmet reći da su u bendu The The djelovali Johhny Marr, Jools Holland (znate njegove BBC glazbene emisije), pa onda Zeke Manyika, bubnjar Orange Juice i Style Council sa Wellerom, David Johansen iz New York Dollsa, tek otkrivene Neneh Cherry i Sinead o’Connor, Lloyd Cole i drugi. Favorit: Linoleum Smooth to the Stockinged Foot.
King Hannah – Big Swimmer (City Slang)
Sa uvijek zanimljive etikete City Slang dolazi nam ovaj band iz Liverpoola čiji smo prvi album I’m Not Sorry, I Was Just Being Me predstavili još u 157 Alternatoru. Čine ga multiinstrumentalista Craig Whittle i rođena velšanka Hannah Merrick. Nakon što su samostalno izdali prvi singl Creme Brulee, nazvala ih je tragačica talenata iz City Slanga Krista Schimdt i zahtjevala još materijala. Ostalo je povijest.Osnovani su 2017. kao što smo rekli u Liverpoolu gradu Bitlsa, a inspirirani su alternativnim rockom 90ih, možda zvukovno najsličniji bendovima poput Mazzy Star, Portishead i PJ Harvey. Sa drugim albumom Big Swimmer još su se više potvrdili, te malo više okrenuli post punku i folku, čemu je možda pridonio i producent Ali Chant koji radi sa PJ Harvey i Aldous Harding. Uglavnom 11 odličnih pjesama na albumu od skoro 50 min je ovdje i tko ga još nije imao prilike preslušati, obavezno neka ga potraži. Favorit: Sve je tu jako dobro, al ajde neka bude naslovna Big Swimmer.
English Teacher – This Could Be Texas (Island Records)
Band koji je pokupio sve potrebne sastojke novijeg smjera britanskog zvuka i scene koju čine Dry Cleaning, Porridge Radio, NewDad, Black Country, New Road, Wet Leg i sličnima. Osnovani su 2020-e u Leedsu, a bend čine: vokalistica Lily Fontaine, gitarista Lewis Whiting, bubnjar Douglas Frost i basista Nicholas Eden. Prvi EP izdali su još 2022 za Nice Swan Records, ali su nakon toga potpisali za veliki Island Records, za kojeg su i izdali hvaljeni debi. Online magazin The Line of Best Fit išao je najdalje sa pohvalama, te je rekao da bi ovo mogao biti jedan od najboljih debi albuma u dekadi, i nastavlja: album koji raste sa svakim ponovnim slušanjem i da, bend ima nešto što drugi nemaju i neće tako skoro imati, taj sjevernjački šarm. 50:25 minuta sa 13 pjesama, totalno različitih, tako da stvarno imate što otkrivati. Producentica je Marta Salogni, talijanka, možda vam ime ništa ne znači, no popis bendova s kojima je radila je respektabilan – Bjork, Depeche Mode, Groove Armada, Animal Collective, Black Midi, Bar Italia, Porridge Radio, Philip Selway, bubnjar iz Radioheada i mnogi drugi. Favorit: R&B.
Beth Gibbons – Lives Outgrown (Domino Records)
Rođena je u Devonu u Engleskoj 1965 godine. Nakon života u ruralnom dijelu Exetera, te rastave roditelja Beth odlazi u Bristol, centar tadašnje trip hop britanske scene gdje sa Geoff Barrowom formira skupinu Portishead. S njima izdaje taj fenomenalan debi Dummy 1994., pa onda istoimeni Portishead 1997. , Third 2008., te Live u NYC 1998. Od onda je vokalistica benda Portishead dugo surađivala sa mnoštvom dok se konačno nije odlučila na ovaj solo album. Jednu suradnju gotovo nikad ne napušta, nakon ploče sa Rustin Manom iz 2002. Out of Season, nastavlja pod njihovom producentskom palicom i ovaj put na ovom novom albumu Lives Outgrown. Tako da osim Paul Webba, aka Rustin Mana, basiste, surađuje i sa bubnjarom nevjerovatnog benda Talk Talk. Novi album ima 10 pjesama. Record Collector kaže da je to jedan od onih albuma u koje će te se zaljubiti i dodatno nahraniti vašu ljubav prema glazbi. Favorit: Reaching Out.
Bonny Light Horseman – Keep Me On Your Mind/ See You Free (Jagjaguwar)
Nevjerovatno koliko kvalitete ima u sva tri uratka ovog benda sastavljenog od ex člana Shinsa i Fruit Batsa Eric D . Johnsona, Josh Kaufmana iz Muzza, Nationala i Hiss Golden Messengera, te folk autorice Anais Mitchell. Prva istoimena ploča 2020e bila je samo upoznavanje sa mogućnostima ovog benda, dok je druga 2022. Rolling Golden Holly pokazala svu raskošnost ove trojke koja stavrno zna napisati odličnu pjesmu. Ta druga je i prošla dosta ispod radara, no iz banda kažu da je to možda zbog više popa u pjesmama nego folka, kojeg više štuju u američkoj glazbi. No ovaj treći dupli album, uzeo je sve najbolje iz američke roots glazbe i u nešto više od sat vremena i 20 pjesama odlično rasporedio sve svoje adute, te je časopis Uncut izjavio da odmah nakon prvih taktova ovog trećeg albuma znate da u rukama imate nešto posebno. Inače snimaju za Jagjaguwar diskografsku kuću gdje su još velikani poput Angel Olsen, Bon Iver, Dinosaur Jr, Sharon Van Etten i ostali. Favorit: Old Dutch zajedno sa pripadajućim spotom.
The Hard Quartet – The Hard Quartet (Matador Records)
Kakav super band nam dolazi sa Matador Records. Dakle tu su – Stephen Malkmus iz Pavementa, Jim White bubnjar Dirty Three, Emmet Kelly frontman banda Cairo Gang i Matt Sweeney iz benda Chavez, jednih od pionira math rocka i post punka. Svi pjevaju. Nema ega. Jako težak kvartet, ali pjesme su im vanserijske. Ugodno iznenađenje od ljudi koji se nemaju više kome dokazivati i onda totalno neopterećeni slože jedan takav album. Meni čista petica, s obzirom što se sve snima zadnjih godina. Tu imate sve što vam treba, prog rocka, sjajnog power popa, malo punka, nekog folk baroquea sa stilom koje priziva neke bendove iz povijesti poput Big Star, T Rexa, Byrdsa, Velveta i sličnih. 14 pjesama gdje se svi vokalno izmjenjuju u albumu u trajanju nešto više od sat vremena i kako to Pitchfork najbolje opisuje s ocjenom 7.6., oni su 4 veterana rocka koji se odlično zajebavaju, pardon zabavljaju u Malibuu. Ikad. Favorit: Our Hometown Boy.
Wunderhorse – Midas (Communion Records LLC)
Novija grupa osnovana 2020te, u početku kao solo projekt Jacoba Slatera, a od 2021 i kao punokrvni bend kojeg još čine Harry Tristan Fowler na drugoj gitari, Peter Woodin na basu i Jamie Staples na bubnjevima. Jacob je vrlo mlad otišao od kuće nakon raspada punk benda Dead Pretties. Iz Londona je preselio u Cornwall i tamo nastavio sa glazbom, ali i glumom jer je imao rolu u mini seriji o Sex Pistolsima velikog Danny Boylea, producenta koji stoji iza remek djela poput Shallow Grave i Trainspotting ili recimo 127 sati kada James Franco s onim tupim nožićem znate što već radi… uglavnom novi album Midas je podjednako dobar kao i prethodnik mu Cub iz 2022. Iako su svirali sa Pixiesima, Fontainesima, Foalsima, Jacob navodi sasvim druge utjecaje poput Neil Younga, Joni Mitchell, ali i Elliott Smitha. Midas ima 10 stvari od kojih je 5 skinutih singlova, uživo imaju još i dimenziju više, što su potvrdili riječki pohoditelji koncerata koji su ih gledali u Parizu kao predgrupu Fontainesima. Favorit: Midas, naravno.
Kim Deal – Nobody Loves You More (4AD)
Frontmenica Breedersa i Ampsa, ex basistica Pixiesa odlučila se na trenutak koji smo svi u biti dugo čekali. Stigao je konačno i njezin prvi solo album imena – Nobody Loves You More. Nije na odmet spomenuti da su to jedne od posljednjih snimaka velikog producenta Steve Albinia i njegovog Electrical Audio Studia u Chicagu, koji je i ostavio trag na prvom albumu Pixiesa Surfer Rosa. A našao sam i jednu njegovu izjavu gdje kaže – Bavi se glazbom točno onoliko koliko se glazba bavi tobom. Sve ispod ili više od toga je prevara… a ako pristaneš na prevaru zašto se baviti bilo čime u životu! Il Grande Steve. Veliki mag zvuka napustio nas je u svibnju netom što je njegov bend Shellac izdao novi album To All Trains. A Kim i Steve su si bili posebno dobri još od prvih albuma Pixiesa, kad je napisala jednu Gigantic, taj favorit sa Surfer Rosa albuma iz danas već daleke 1988. Prije nestvarnih 36 godina… inače Nobody Loves You More ima ukupno 11 pjesama od kojih su neke napisane još 2011. nakon Pixies turneje Lost Cities. Zanimljivo je da je cover napravio Alex Da Corte inspiriran posljednjim tragičnim putovanjem konceptualnog umjetnika Basa Jana Adera koji je nestao 1975. prelazeći Atlantski ocean od zapada prema istoku. Sada na albumu Kim inspirirani dotičnim prikazuje vlastito simbolično putovanje, kao i u novom istoimenom videu. Favorit: Crystal Breath.
Cindy Lee – Diamond Jubilee (Realistik)
Uh Huh Her, da malo citiram naslov 6 albuma PJ Harvey, bio bi savršen opis ovog remek djela.Taj nevjerovatan album koji se našao onako samozatajno na većini nezavisnih lista ove godine je Diamond Jubilee. Sedmi je to album kandskog benda Cindy Lee. Dupli album sa 32 pjesme otvorio je neke nove alternativne poglede na tradicionalnu američku/ kanadsku glazbu. Bio je u uskom krugu finalista za Polaris Music Prize, a vi provjerite zašto. Meni je album top! Možda i najbolji ove godine. Vjerovatno ga po izgledu omota nikad ne bi uhvatio u ruke, ali sva sreća danas imamo Shazam i slične stvari, pa eto nekim mističnim algoritmom nacrtao mi se jedan dan na ekranu i od onda smo nerazdvojni. Možda najbolje da podijelim oduševljenje na komentarima ispod albuma – trebam vinilno izdanje ovog albuma više nego što trebam zrak koji udišem, ovo je jedan od najboljih albuma koje sam čuo godinama ili još bolje, ovaj album zvuči kao nešto što nikad nisam čuo i kao sve što sam do sada volio u glazbi. I da, prvi put se slažem sa Pitcforkom u potpunosti. Favorit: Sve. Ne mogu stat slušat jer svaki put otkrijem nešto novo. Može mi netko ovo kupit za pod bor?
10 drugih Alternatora za dohranu
Jack White – No Name (Third Man)
Loma – How Will I Live Without a Body (Sub Pop)
Cassandra Jenkins – My Light, My Destroyer (Dead Oceans)
Tindersticks – Soft Tissue (City Slang)
Fontaines D.C. – Romance (XL)
The Bevis Frond – Focus On Nature (Fire Records)
NewDad – Madra (Fair Youth)
Sleater Kinney – Little Rope (Loma Vista)
Beak> – >>>> (Invada Records)
Nick Cave and the Bad Seeds – Wild God (PIAS)
Zločesti dečko iz White Stripes Jack White ima novi album No Name i to najenergičniji u zadnjih nekoliko godina, ako izuzmemo reizdanja grupe. Rođen 1975. sa 47 nominacija i 12 Grammya na stalaži, ovaj vrhunski gitarista, svoje je tragove ostavio i u bendovima The Dead Weather, The Racounteurs, da ne spominjemo ranije izlete i neke manje poznate skupine. Kao vino je, što stariji to bolji. Sa ovim zadnjim samo je zaokružio taj skup od 6 vanserijskih solo albuma.
Album How Will I Live Without a Body? grupe Loma ima 11 pjesama i spada u onu rijetku skupinu albuma koja vam ispunjava prostor, kao neki glazbeni fluid koji je uvijek bio tu pored nas, a da nismo imali pojma. Nešto otprilike što je Mark Hollis radio na svom solo albumu, ali i prije sa završnim albumima Talk Talk poput Spirit Of Eden i Laughing Stock. U biti Loma su, ako niste znali, Jonathan Melburg, frontmen Shearwater i dva člana iz benda Cross Record – Emily Cross i Dan Duszynski.
Cassandra Jenkins je starija sestra Reid Jenkinsa iz benda Morningsiders. Roditelji su joj svirali na Cruzerima 80 ih godina. Naučila je svirati gitaru jako mlada a sa familijom je nastupala po folk festivalima još sa 12 godina. Cassandra je izdala vjerojatno svoj najbolji album do sada, My light , My Destroyer. 13 pjesama, dovoljno različitih, povezanih filmskim kratkim sekvencama, dovoljan su mamac da ovaj album temeljito preslušate.
Samozatajni britanski bend osnovan 1991. u Nottinghamu sa sada već respektabilnih 14 albuma. Prvih par koncerata svirali pod imenom Asphalt Ribbons, ali su promijenili ime u Tindersticks nakon pronalaska famoznih njemačkih šibica na grčkoj plaži tinder (kresivo)+sticks (štapići). Novi album ima, glupo je to za njih i ponavljati 8 odličnih pjesama, naravno u stilu kojeg samo oni znaju pripremiti, od atmosfere, lyricsa pa sve do same orkestracije i interpretacije frontmena Stuarta Staplesa. 3.3. 2025 Tindersticks sviraju u Zagrebu u dvorani Lisinski nakon punih 12 godina i to će biti jedini koncert u regiji.
Sve bolja i bolja petorka iz Dublina Fontaines D.C. koji su nedavno održali rasprodani koncert u Ljubljani, Kino Šiški 12.8. izdali su novi 4 album sa 11 pjesama, nepunih 40 min trajanja, no i to će vam biti dovoljno jer su Chatten i društvo ponovno podigli ljestvicu i otišli korak dalje u istraživanje vlastite glazbe. Glavni pjevač Grian Chatten napisao je središnju pjesmu albuma tijekom “neobjašnjivog” 10-dnevnog boravka u Los Angelesu početkom 2023. dok se opuštao od turneje.
The Bevis Frond. Ili Nick Saloman je jedina konstanta u tom bendu već 36 godina. Iza sebe već ima 29 albuma na različitim etiketama, no posljednja 3 su mu izašla za Fire Records. U biti Nick je tu vokal, svira gitaru, bass, bubnjeve i klavijature, a po potrebi za snimanja i turneju oformi bend gdje je onda prošlo dosta ljudi, da sad svih ne nabrajamo… možda eventualno Paul Simmonsa, povremenog gitaristu koji s njim na radiu vodi emisiju The Scene. Isto tako Saloman je vlasnik Platform One Recordsa, prodavaonice rabljenih rockploča u istočnom Sussexu. Zanimljivost vezana uz njegovu majku Joanne – da je bila učiteljica nitkom drugom doli Adam Antu iz grupe Adam and the Ants koje se sjećamo iz 80-ih, a navodno ga je među prvima uvjeravala da se hvata glazbe i karijere.
NewDad suband osnovan 2018.Uspoređuju ih sa Cure, Beabadoobee, te Just Mastarda, premda meni tu ima puno više shoegaze momenata jednih Daughter ili Slowdive. Uglavnom bend čine Julie Dawson na vokalu i ritam gitari, Cara Joshi na basu, Sean O’Dowd na solo gitari i Fiachra Parslow na bubnju. Madra bi značilo neku vrsta pasa, doga na irskom, a taj njihov kompleksan debi album ima 11 pjesama, i ovako na prvu čine mi se puniji u prvom dijelu albuma, premda mu i kraj obiluje prilično dobrim singlovima. Svirali su u poznatoj irskoj glazbenoj emisiji Other Voices, a i nastupali na Pitchfork Music festivalu u Parizu.
Sleater-Kinney jeAmerička rock skupina oformljena u Olympii, Washington State 1994. izdala je 11 album u karijeri. Od stare postave ostale su Corin Tucker na vokalu i gitari i Carrie Brownstein na drugoj gitari. Članicu koja je u bendu bila od samih početaka, bubnjaricu Janet Weiss zamijenila je Angie Boylan. Od zanimljivosti možemo istaknuti da su sve članice benda surađivale s australskim legendama Go-Beetweens na njihovoj ploči The Friends of Rachel Worth. Isto tako, Tuckerica je gostovala na solo albumu Eddie Weddera Into The Wild.
Beak> sunaizgled nepoznata glazbena skupina iz Bristola, no tu djeluje opaka ekipa, član grupe Portishead, kao i član pratećeg benda Sensational Space Shifters, velikog Roberta Planta, te još jedan član benda Moon Gangs. Dakle tu su Portisheadov Geoff Barrow, Billy Fuller koji svira sa Plantom i Will Young, taj solo ambient elektroničar kasnije zamijenjen sa Matt Williamsom iz benda Fairhorns 2016. Inače postoje od 2007. Izdali su 5 albuma do sada. Zanimljivo je to što u imenu Beak imaju taj simbol veće od ili kako bi englezi rekli greater than, pa onda svaki sljedeći album dobije još jedan takav simbol.
Nick Cave & Bad Seeds. Ne treba puno trošiti riječi o Caveu i njegovim Seedsima, već na par trailera najave njihovog novog 18 albuma Wild God znali smo da je u pitanju nešto veliko. 10 pjesama je na albumu i traje oko 44 minute. Nakon dva vrlo dobra, gotovo, spiritualna albuma, Skeleton Tree i Ghosteen, aznamo da Nik Pećina ne radi loše albume, kao da je ponovno uskrsnuo i napravio još jedan maestralan uradak. Sam Cave je podijelio impresije i kaže da su zvukovno puno sretniji ovog puta, za razliku od posljednjih par albuma, možda i zbog mixa Dave Fridmanna iz Mercury Rev. I još uvijek se nadam da vam koncert u Areni 15.10. nije bio zadnji u životu i najbolji ikad.
10 bonus Alternatora za napredne
Dirty Three – Love Changes Everything (Anchor & Hope Australia)
Real Estate – Daniel (Domino)
The Waeve – City Lights (Transgressive)
Whispering Sons – The Great Calm (PIAS)
Warhaus – Karaoke Moon (PIAS)
Vampire Weekend – Only God Was Above Us (Columbia Records)
Kim Gordon – The Collective (Matador Records)
Amyl and The Sniffers – Cartoon Darkness (Rough Trade)
The Cure – Songs of a Lost World (Fiction Records)
Waxahatchee – Tigers Blood (Anti-)
20 riječkih emisije Alternator
White on White – You Gotta Learn To Say No (Dallas Records)
Jonathan – Everyone Else Is OK (LAA)
The Siids – II (Dallas Records)
My Buddy Moose – Into The Grey (Mudri Brk)
The Black Room – Future Memories & Live In Cinema (Dallas Records)
Kraj Programa – Ne pričaju o nama (Dallas Records)
One Possible Option – Eter (Croatia Records)
Lei – Oživljavanje (Uran Music)
Linda Uran – Violetta Pepermint (Uran Music)
Pokle – Prije i Pokle (Mudri Brk)
Sandro Bastiančić Jegi – Priča (Dallas Records)
Barbara Munjas – Baj Baj Kikimora (Aquarius Records)
Turisti – 7 EP (Dallas Records)
Pomelo Chess Society – Citrus Maximus (Self Released)
Maderfankerz – Tribute To MC Buffalo (Dallas Records)
Vava – Il Suono senza Pellicola (Dallas Records)
The Freak Folk of Mangrovia – Tales From Beyond the Firmament (No Profit Recordings)
Mokri Filteri – … bitno da su rizle suhe (Self Released)
Bible Thrower – Strange Stories (Self Released)
Nekroza – Procesija Ucrvanih (insART Records)
