Uskoro nam se bliži Dan oslobođenja Rijeke – 3.maj. Distune promotion povodom okrugle (80.) obljetnice na isti dan, u Pogon kulture donosi hc punk dernek. Specijalni gost večeri je bend TOST, koji će ovom prilikom obilježiti i svoju 25. godišnjicu djelovanja. U razgovoru s frontmenom benda, Tomislavom Matićem, najavljujemo super glazbeno druženje – MAYDAY!MAYDAY! Intervju je pripremio i vodio Stjepan Gillich.
1. Možeš li nam reći kako je izgledala scena u Rijeci u prvoj dekadi 21. st. kada ste zapravo i vi najviše djelovali?
Teško je biti objektivan prema mladosti, ali opet kada se nekako vratim u to vrijeme, čini mi se da je u najmanju ruku bilo življe nego sad. Bendova je bilo masu, više se i sviralo čini mi se, iako smo uvijek patili zbog neimanja nekog konstantno otvorenog kluba, koji je redovno radio svirke svaki tjedan. Ipak čini mi se da je to nekako bilo zlatno vrijeme, pogotovo za punk-hardcore i slične bendove.
2. Da malo proširim prvo pitanje, koji su se sve fenomeni paralelno odvijali, na lokalnoj i globalnoj razini, koji su i vas vjerujem bar malo potakli da i sami uzmete instrumente u ruke i izrazite kroz punk svoje osobne i zajedničke stavove?
Scena je nekako i bila više od glazbe (kako bi to i trebalo biti),bio je tu i Infošop Škatula i Food not Bombs…uz svu neku muku i problematiku, ipak više pamtim pozitivne stvari. U svakom slučaju sjećam se i nekog vala pozitivizma, i popuštanja lanaca nakon što je koalicija šestorke došla na vlast…Ne da mislim da su oni radili sjajan posao, ali iskreno, bilo je bolje nego dok je Franjo objašnjavao da je Dinamo Croatia, a Ankica se borila za Djecu Hrvatske.
3. Neposredno nakon prestanka aktivnog djelovanja TOST-a, pronalaziš ljubav svog života i nakon nekog vremena odlaziš živjeti u Beograd u kojem si proveo nešto manje od 6 godina. Postoje li neke dodirne točke između Rijeke i Beograda; u kom smjeru vidiš razvoj kulturne scene u ta dva grada; može li se to uopće uspoređivati?
Po meni ne. Naravno nije da nema dodirnih točaka, ali one su generalne. Beograd je golem, pravi megapolis, netko ga je jednom nazvao Zagrebom na stereoidima i tako i živi. Iskreno, meni ti je to puno previše. No realno, mene je u Beogradu zatekao obiteljski život s malim djetetom, a za to bi mi svakako bilo lakše u Rijeci. Ako imaš 25 godina i tu si negdje na početku karijere ili kraju faksa, mislim da je svakako super grad za iskusit.
4. Svi ste više manje nastavili svirati u drugim bendovima, ti si se prije svega posvetio svojoj drugoj ljubavi – dizajnu i osnovao obrt Yan Kamov. Koliko glazba utječe na tvoj rad; koliko dizajn utječe na tvoje glazbene vidike?
Sve je to na neki način isprepleteno. U principu ja sam i postao grafički dizajner i ilustrator zbog sviranja u Tostu. Kasnije se to pretvorilo u posao. U svakom slučaju sretan sam što imam više tih ljubavi- ipak mislim da je crtanje, dizajn i sve to za dlaku veća ljubav, ali za dlaku.
5. Osim dizajna, inspiraciju crpiš iz raznovrsnih stripova. Smatraš li da takav širok raspon interesa, širi ili sužava kreativnost, u području koje za svakog umjetnika (pa čak i znanstvenika, ako gledamo stvari iz drugog kuta) s vremenom postaje dominantno?
Ovo mi je super pitanje. U nekim sferama, kao znanost koju si spomenuo, mislim da čak neka osobna polivalentnost može bit lagana kočnica. U sferama koje su najdublje ljudske, a to jesu sfere umjetnosti, mislim da je to pravo bogatstvo, ako osoba djeluje na više razina. Sve se to u konačnici ispreplete u nekom izrazu i mislim da bolje definira osobu.
6. Vratimo se malo u retrospektivu. Na što si ti osobno, ali i bend najviše ponosan na TOST?
Bez konkurencije – na prijateljstvo. Možemo mi prestat svirat, počet svirat, nikad se nismo i nećemo udaljiti jedni od drugih kao ljudi. Ne da smo previše toga prošli zajedno, nego smo prošli zajedno vrlo specifičan period odrastanja, imajući jedno zaista posebno iskustvo. Bend ti je kao familija, svađate se, volite se, bude teško, bude veselo – bude svakako, ali na kraju nekako znaš gdje si doma.
7. Postoji li neka anegdota koju bi nam htio ispričati, možda s neke turneje ili gostovanja?
Uh izbrojali smo neki dan da smo blizu 300 koncerata odsvirali, zaista mi je teško izdvojit nešto. Evo prvo mi pada na pamet kad smo svirali u Labinu na festu, pa smo poslje toga kampirali -i kolektivno zaspali na jedno 4 mravinjaka. Sad osjetim te mrave po sebi… 😀
8. Odnedavno nastupaš s novim bendom iz Trsta, znamo da voliš pričati talijanski, obožavaš talijansku kuhinju, zasigurno pratiš i Calcio. Od kuda taj veliki interes baš za Italiju?
Pa gle, ja sam Fiuman, familija po mami svi su Talijani iz Rijeke, valjda u nazad 7 generacija. Nekako mi je to prirodno…a Serie A sam prestao pratit odavno, pogledam tu i tamo malo Fiorentinu, ali više pratim košarku.
9. S obzirom da svi više manje radite full-time poslove, što bi se reklo – i petkom i svetkom, kako uspijevate naći vremena za probe i nastupe, a da pri tome ne pate vaše djevojke/žene i klinci?
Pomoću trikova i crne magije! Ma imamo svi masu obaveza, ali jednostavno se moraš jako dobro organizirat i probat bit efikasan u svemu što radiš. Ne znam, sigurno nije svaki put fer prema familijama, ali nekako se svi trude to nadoknaditi i mislim da generalno i uspijevamo.
10. I za sam kraj, imaš li kakvu poruku za riječku publiku povodom vaše i naše zajedničke trećemajske fešte u Pogonu kulture?
Dođite, bit će feštica! 80 godina je od oslobođenja Rijeke od fašizma, pa red je da se obilježi! Mi tvrdimo da nismo Totalno Oronuli Stari Tipovi, a vi dođite i procijenite sami!
