17. siječnja 2026. na Veleš Vortexu #4, očekuje vas premijerni nastup požeškog d-beat metalpunk benda Nuclear Altar. Ovaj cener i razgovor s underground legendom, basistom i vokalistom Nuclear Altara, Borisom Milakovićem, vodio je i pripremio za vas Viktor Brusić.
1. U INTERVJUU ZA CROATIANPUNKSCENE IZ 2014.-e PIŠE DA JE NUCLEAR ALTARU “PRVI NASTUP BIO 2011.-e” DOK NA ODREĐENIM YOUTUBE KANALIMA PIŠE DA JE BEND NASTAO 2013.-e. NA BANDCAMPU POSTOJI SNIMKA LIVE NASTUPA NA EVERGREENU 2011.-e DOK JE PRVI ALBUM “BLESSED RUINS” IZDAN 2013.-e. BISTE LI MOGLI ZA NAŠE ČITATELJE DEMISTIFICRATI OVAJ PROBLEM, ISPRIČATI KRATKU POVIJEST BENDA I ZAŠTO SE BEND UOPĆE ZOVE “NUCLEAR ALTAR”?
Pokrala se greška u nekim infosima, istina. Davno je bilo, bend je počeo svirati 2011., kada je bio i prvi nastup na oproštaju od lokalnog kultnog mjesta Evergreen. Može se i to naći na YouTubeu, ujedno live audio zapis je i kao najstariji na našem Bandcampu. Digitalno ipak objavljen 2013. jer 2013. izlazi i digitalno „Blessed Ruins”, to je godina kada je postavljena Bandcamp stranica.
Vrijedi spomenuti da Live iz 2011. fizički izdaju naši prijatelji Mentalna Smrt Fanzin i Crni Flomaster 2012., kao 4 way split kasetu na kojoj su i neki drugi PŽ bendovi koji su svirali tu noć; No Name, Propast, Hellback. Sa njima smo dijelili i neke članove, a naprimjer vokal No Name je sadašnji drugi gitarist u Nuclear Altar, koji nam se pridružio 2025. „Blessed Ruins” izlazi 2014. u fizičkom obliku, kao split kaseta sa Hellback, izdavač je bio opet Crni Flomaster, sve snimljeno u Studiu Depth dok je radio u Požegi.
Tako da je 2011. točna godina nastanka benda. Sreća što je nešto zabilježeno na Discogsu, da opet ne bi negdje pogriješio, heh. Ime Nuclear Altar je izabrano jer nam je naravno dobro zvučalo. A može se i svakakva simbolika izvući, tu je i doza mizantropije, dvije kao suprotne stvari, moraliziranje i gola sila u jednom. Ne zaboravimo da se oltar naziva i žrtvenik.
2. VAŠ NAJNOVIJI ALBUM NOSI IME “GOLET” ŠTO OZNAČUJE PODRUČJE KOJE NEMA ŠUME I DRUGE ZNAČAJNE VEGETACIJE, GOLO, ČESTO S NAGIBOM I EROZIJOM. JE LI IME ALBUMA SKUPNI NAZIV ZA RATOM OPUSTOŠENU SLAVONIJU, “GOLU” POŽEGU KOJA IMA SVE MANJE STANOVNIŠTVA, OPĆENITO STANJE U DRŽAVI TE SUPKULTURNO SVE MANJU SCENU U POŽEGI ILI SE NAZIV IPAK NADOVEZUJE ZA NEŠTO SPECIFIČNO?
Uglavnom je poetska metafora na sadašnja vremena, ali i surova stvarnost. Prolasci pokraj praznih sela ili napuštenih dijelova grada su svakodnevica. Na albumu, uz nove pjesme koje dolaze iz tog modernog, slavonskog zaleđa, su uključene i dvije starije požeške pjesme, u kojima smo bili eto proroci. Što se uopće pametno može reći na sve to? Naši tekstovi su teški i mračni, što ide i uz našu glazbu. Umjesto da ljudima pametujemo, više izražavaju tu neku gorčinu, naslovna pjesma završava sa ”golet biti će cijeli svijet”. Možda i ne treba sve uvijek objašnjavati, neka tekstovi govore i za sebe. Mislim da je i video koji je nastao u suradnji sa Koshmar Studios odlično uhvatio taj naš specifični pristup.
Da ipak nije sve tako crno, postoji i borba za očuvanje subkulture, neki članovi Nuclear Altara rade i u nanovo otvorenom Tom Klubu, gdje koliko je to moguće, požeška urbana priča se nastavlja, bez neke podrške institucija, sve je na entuzijastima. Ali tako smo i navikli, samo sada uz sve ove probleme, ta je borba i bitnija. Sve je ovo i nekakav kolektiv, koji je i više od glazbe. Od pametovanja je mnogo bitnije djelovanje. Ogoljen je i naš pristup.
3. NASTAVNO NA PRIJAŠNJE PITANJE, BUDUĆI DA “JE SAM GRAD (POŽEGA) SVE VIŠE NAPUŠTEN, IZGUBLJEN U MODERNOM DOBU NIŠTAVILA”, KOJA SU VAŠA PREDVIĐANJA GLEDE BUDUĆNOSTI POŽEGE?
Ima jedna stara narodna poslovica koju bi stavio umjesto odgovora; “Kako prostreš, tako ćeš i leći”.
4. KAKO JE PROTEKLO STVARANJE, SNIMANJE I IZDAVANJE NOVOPEČENOG ALBUMA TE MOŽEMO LI OČEKIVATI “GOLET” U FIZIČKOM IZDANJU U BLISKOJ BUDUĆNOSTI?
Upravo se radi na izdavanju albuma “Golet” kao kasete u suradnji opet s prijateljima; Radnjina Fonoteka i Neanderthal Stench. U suradnji sa Lumer Shopom su nastale i majice sa Nuclear Altar „Golet” motivom, na istom mjestu je nabavljiva i nešto ranija majica. Nadam se da ćemo nešto od toga ponijeti i sa sobom u Rijeku, a ima i još nekih planova za fizičko. Vrijedi spomenuti da je za Nuclear Altar bitan i taj vizualni aspekt mojih, kktz artova, koji se nastavljaju na estetiku starih fanzina i scene iz koje smo proizašli, evoluirajući u mračniji minimalizam koji prati i moje one man projekte (GutterSkull, Talog, Tenebrositas). Savršeno se uklapa i ovdje, mi ih smatramo sastavnim dijelom svega.
Što se tiče samog snimanja, veliko hvala starom prijatelju Filipu i Studiu Depth. Intenzivno smo vježbali prije toga, pa je sve snimljeno u jednom zagrebačkom popodnevu za par sati. Htjeli smo zvuk koji je što bliži i našem nastupu. Iako je to danas popularno, mi ne koristimo pedal boards i slično, nije nam presudno za zvuk koji želimo. Tako da je i na snimanju samo bas malo boostan pedalom, gitare su preko gaina pojačala, trigera na bubnjevima nema, i slično. Odsvirali smo svi zajedno sve pjesme uživo u studiju, tipa samo dvije ponovili, a na isti način sam ja samo odvojeno nadosnimio vokal. Znači maximum rock’n’roll. Ostalo je odradio Studio Depth koji je odmah razumio što hoćemo i sve još potvrdio svojom magijom.
5. OD “BLESSED RUINS” PREKO “MANKIND IN DECLINE” I “WASTELAND FILTHA” DO “GOLETA”, KOLIKO SU SE PJESME NUCLEAR ALTARA TEMATSKI I GLAZBENO, TJ. STILSKI MIJENJALE? MOŽEMO REĆI I SVEUKUPNI REPERTOAR BENDA. P.S. OVO PITANJE JE DODATNO INSPIRIRANO KOMENTAROM SHARANA NA VAŠEM BANDCAMPU: “MOŽDA TRENUTAK UŠMMINKANIJI KKTZ, ALI ŠARM PODZEMLJA OSTAJE ISTI. POŽEGA ❤️” 😉
U svemu ostaju neke naše karakteristike, ali se i stalno nadograđuju, što je i normalno da ide uz zajedničko sviranje. Bilo je i promjena u postavi, što se je isto odrazilo, upravo taj zajednički rad i je najbolje u svemu.”Blessed Ruin” stilski dobro određuju obrade Dischargea i Anti-Cimexa koje su na njemu, dodao bi utjecaj bendova poput DooMa i Amebixa, te mnogih underground bendova iz devedesetih i kasnije. Kretao se je u strogo određenom crust punk hardcore d-beat stilu, nakon sporijeg uvoda bez filozofije i u glavu. Ali već tada, textovi dobivaju vrlo negativan ton, gdje su i neki mračniji metal i punk utjecaji. Iako izrazito glazbeno zadrt, produkcijom je možda bliži manje zadrtom uhu.
”Mankind In Decline” je snimljen u nešto drugačijoj postavi, zadržali smo taj naš crust pristup, iako već tu upadaju ponekad i neki malo drugačiji elementi. Sve smo snimili sami na jedan mikrofon, nije bilo basa pa se moglo dobiti da nije previše mutan snimak. Možda ne toliko direktno, uz očigledne hardcore punk i crust utjecaje, koji su osnova, pa otud i U.B.R. i Hellkrusher obrade, može se nazrijeti i utjecaj bendova poput Hellhammera i slično. Također ovdje nije korišten moj art nego ga je radio Željko Lučić (ex Exorcised, Heretic Rites) koji je upotpunio old school duh. Mogu spomenuti da je prije ovoga bila još jedna postava u kojoj smo uz svoje svirali i Ausgebombt od Sodoma, pa i Stooges i Negative FX. Sadašnji Nuclear Altar ipak ne svira te obrade, ali sve je dio slike.”Mankind In Declin” je snimljen 2017., iste godine ga ja izdajem kao DIY kasetu na mom labelu Olden Sonorities.
”Wasteland Filth” iz 2014. je audio snimak mobitelom sa probe. Prvenstveno zbog toga što smo počeli opet svirati uživo pa da na Bancampu imamo nešto što predstavlja tadašnju postavu, i povratak benda nakon malko duže stanke. Na inicijativu Nene (bubanj) i Mate (gitara) krećemo ponovo, a ja prelazim sa gitare na bas i vokal. Neno je kao bubnjar bio i u prvoj Nuclear Altar postavi, a sa Matom smo svirali u drugim bendovima. Na neki način, osim što je bio povratak Nuclear Altara, nastavak je i naših bendova poput Fight Back, Nonsense, etc… Tu je par pjesama iz raznih perioda benda, a osim ”obrade” Fight Back tu je i starija od Dislikea. Ipak tehnički od ovoliko sirovog snimka se ne može puno očekivati, ali drago mi je da je uhvatio taj period, i dobar je spomen starom požeškom pristupu u novom dobu.
I konačno ”Golet”. Panto je išao sa nama na nastupe u Beogradu, Čakovcu i Zadru, i već je praktički kao vozač bio član benda, sljedeći logički korak je bio da počne i svirati, što je on prihvatio i pridružio se na drugoj gitari. Uz novi zvuk, dvije gitare nadopunjavaju i aranžmane, i textovi koje smo počeli pisati na hrvatskom postaju jasni znak sadašnjeg pristupa. Iako sam ja jedini stalni član, kao i prije svaki član jednako doprinosi konačnom zvuku. Nama je u suštini najbitnije napraviti pjesme koje svi jednako volimo svirati. Pri tom se zadržava autentični Nuclear Altar duh, ali kako zajedno sviramo i donosimo ideje, on se i stalno razvija. Uz razne crust / hardcore / punk požeške bendove u kojima smo bili, Neno je i bubnjar u starom melodičnom metal punk bendu Loš Primjer (upravo im je izišao novi album ”Puls Univerzuma”), Mata je donedavno svirao bas u nešto novijem ali vrlo aktivnom post punk bendu Koridor, bio je u više zagrebačkih bendova, naprimjer Disbaja (rip), a spomenuh da je Panto frontman lokalnog punk benda No Name. Sve se to vjerojatno ogleda na neki način i u zvuku, iako naša osnova ostaje.
Tako da se na albumu ”Golet” može čuti i koji melodičniji dio, pa i napredniji aranžman, bez da se žrtvuje išta od stare beskompromisnosti. Album je dijelom i konceptualan, kao putovanje raznim ali ipak uvijek surovim pejzažima. Možda je zato stari sarajevski prijatelj Sharan spomenuo to na Bandcampu, ipak ja mislim da je ovo daleko od ”ušminkanosti”, dosta ih je reklo da ih podsjeća na devedesete crust godine, što je upravo suprotno, he he. Produkcijski je ”Blessed Ruins” bio zapravo mnogo čišće i modernije snimljen, a ”Golet” mi je kao taman sredina između našeg najsirovije snimljenog i jasnijeg studijskog snimka. Svi smo jednako zadovoljni sa albumom, za nekog tko nije u tome je možda i on previše bučan, ali ni od toga nismo htjeli pobjeći. Studio Depth je odlično uhvatio tamniju atmosferu albuma, kao i energiju, te same pjesme svaku za sebe. Bilo je i nekih usporedbi sa Motörhead’,, Napalm Deathom, Black Sabbathom, sve to ostavi nekoga traga, kao i ulični, stari punk, Poison Idea i više američki h/c, etc… Ne ograničavamo se na ”Golet” kada nam se uklapa u pjesme. Punk i metal bendovi sa ovih prostora su imali vrlo mračnih, oštrih textova, ne želimo da i to izumre. Spomenuo bi još bendove poput; Nausea, Misery, Masskontroll, i uopće heavy crust, jer uz sve proširene utjecaje taj zvuk nas je možda najviše obilježio i sada.
6. U 2025. GODINI STE IMALI GIGOVE NA BREAKING THE MOLD IV U KUTINI, NA PIVAN OPEN AIRU U POŽEGI I PROMOCIJU VAŠEG NOVOG ALBUMA “GOLET” U TOM KLUBU, TAKOĐER U POŽEGI. KAKO SU PROŠLI NAVEDENI GIGOVI I IMATE LI JOŠ KOJE ZAKAZANE GIGOVE 2026. GODINI NAKON VV#4?
Svirali smo i na privatno organiziranom početku, u planu je i redoviti mini-festival u Požegi, posvećen uspomeni na našeg preminulog prijatelja Chuchu.
Sa svim gigovima smo vrlo zadovoljni, pogotovo reakcijom publike. Iako u Požegi više nije ostalo mnogo ljudi koji prate ovakvu glazbu, drago nam je da ipak imamo kako stariju tako i mlađu publiku ovdje. Jednako nam znači kad smo dobri tvrdokornoj ekipi koja voli extremniji zvuk i kad nas prepoznaju kao dobar bend i oni koji to možda toliko i ne poznaju. I na kraju krajeva, uživamo i sami svirati. Kutina i ljudi koji su bili tamo, nas je prva izvan Požege vidjela u četveročlanoj postavi, a Rijeci pripada čast da bude prva gdje ćemo odsvirati cijeli novi album izvan Požege. Nakon toga nastavljamo širiti nuklearni gospel, neke su nove svirke već dogovorene, a u igri su i susjedne zemlje.
7. KOJA SU VAŠA OČEKIVANJA ZA NASTUP NA VV#4 U RIJECI?
Očekujemo ludu feštu, naravno. Pravu klupsku svirku i druženje. Zagrebački Cryptify je zanimljiv bend, noviji, a old school, dobra kombinacija bendova, bude pakleno na Veleš Vortex # 4. Metalci, pankeri, i svi ostali, Rijeka je pojam, uvijek smo surađivali, odlično da se to nastavlja. Vidimo se!
8. POZNATA JE “UZREČICA” U UNDERGROUND KRUGOVIMA: 7 LJUDI, A 10 BENDOVA I SVI SJAJNI. I NA TOM TRAGU VESELI PONOVNO OTVARANJE TOM KLUBA JER PROSTORA ZA ALTERNATIVU NA RAZINI DRŽAVE SE MOGU NABROJATI NA PRSTE JEDNE RUKE. BISTE LI MOGLI ZA MLAĐE GENERACIJE I MLAĐE ČITATELJE PRIBLIŽITI KAKO JE IZGLEDALA POŽEŠKA CRUST PUNK/HC/METAL SCENA NA SVOME VRHUNCU?
Da, spomenuo sam već Tom Klub koji je povezan i sa Nuclear Altar, kapa dolje pred svima koji se u ovo vrijeme usude tako nešto. Je, svaki je prostor bitan, sretno i vama sa organizacijom.
Ja sam u PŽ underground priču upao negdje u sredini na drugu polovicu osamdesetih, nosio me hardcore punk, crossover thrash, rani black metal, grindcore, noise, etc. Ovo što spominjete se odnosi na devedesete kada sam i ja konačno imao uvjete da prosviram, prvenstveno zahvaljujući toj generaciji pankera i metalaca, gdje su nam se i ukusi i stavovi često podudarili, pa je sve krenulo. Bitna je Prostorija, gdje naši bendovi još uvijek vježbaju, bez nje ne bi bilo spomenutog perioda i te uzrečice. Uistinu je bilo tako. Sviralo se na kršu od opreme, na svirke išlo vlakom ili stopom, upoznali smo mnoge jednako lude ljude, a bome i popilo se puno toga, heh. PŽ je već imala dobro punk zaleđe, ipak extremniji zvuk je krenuo kada sam ja počeo pratiti, Apatridi (anarcho punk / hardcore), Amen (deathrash metal), Married Body (noise rock) su često svirali i utjecali na sve. Da, spomenuo sam već Tom Klub koji je povezan i sa Nuclear Altar, kapa dolje pred svima koji se u ovo vrijeme usude tako nešto. Je, svaki je prostor bitan, sretno i vama sa organizacijom.
Devedesetih je explodiralo, a bitnu ulogu su igrali fanzini, dopisivanje, tape trading i uopće povezanost sa scenom kod nas, kao i onom internacionalnom. Da spomenem još neke bendove koje do sada nisam, sa metal strane su bili Sprovod (deathgrind), Soter (doom metal), hc / punk / grind / crust – Nonsense, Bad Justice, Senseless, Antitude, dolazi i nešto melodičniji punk Bez Inspiracije, bili su i mnogi drugi, članovi su bili tako izmiješani i između extreme metal i hardcore punk bendova. Crust/hc dio je zbog DIY načina i stava te scene imao i dosta izdanja, iako su snimci bili vrlo sirotinjski, brza buka, he he. Pojava Studia Depth koji je proizišao iz Prostorije je bio isto bitan moment, bilo je ipak lakše se snimiti, a 2000.-ih se pojavila i zadnja svirački aktivna punk generacija; Anti Talents, Ljena Đubrad, Grobut, sistem rada je bio isti. Tada i Starvation nastaje, nešto moderniji crust / hc / metal bend koji danas djeluje iz Zagreba. Sa prostorima za koncerte je bilo svakakvih perioda, i kada ih uopće nije bilo i kada ih je bilo više i vrlo živih. Dovođeni su underground bendovi iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike, pa i iz Australije. Postojao je i Dirty Old Festival u obližnjoj Velikoj, Živjeti Kvalitetnije festival.
Raseljavanjem se sve ipak drastično smanjuje, i iako i sada dijelimo članove, bendova u tom broju ipak nema jer nas je premalo. No, stvarno je u svoje doba Požega bila jedan od centara i drago nam je da se to nije zaboravilo. Neki od tih kontakata, eto i danas funkcioniraju, uvijek treba ići naprijed, ne predati se, stara slava ništa ne vrijedi ako od toga nema ničega u sadašnjosti, a tu su i novi kontakti itekako bitni.
9. OD 70-ih GODINA PROŠLOG STOLJEĆA DO DANA DANAŠNJEG, SVJEDOCI SMO FENOMENA U KOJEM ŽANROVI KAO ŠTO SU PUNK I METAL SU POSTALI U ODREĐENOJ MJERI “MONEYGRAB” SHEMA, KAKO I SAMI ZOVETE, MODERNOG NIŠTAVILA, UKALUPLJENA U BEZLIČNOM PROCESU SISTEMA U KOJEM ŽIVIMO. PO VAŠEM MIŠLJENJU, ŠTO JE SRŽ OVOGA PROBLEMA? JESU LI PROBLEM LJUDI KOJI ĆE IZDATI SVOJE IDEALE I SAMI SEBE ZA JUDINE ŠKUDE? JE LI MOŽDA PROBLEM U TOME ŠTO PANKERI I METALCI NE USPIJEVAJU DATI PRAVU KRITIKU? JESU LI PUNK I METAL REDUCIRANI NA BESMISLENI EMOTIVISTIČKI RATNI POKLIČ KOJI NA KRAJU DANA NE MOŽE, NEMA SNAGE I NEMA TENDENCIJU IŠTA MIJENJATI? ILI SMO TOLIKO NEMOĆNI DA SU PUNK I METAL SAMO OSVRT NEČIJEG UTISKA NA SVIJET I OKOLINU?
Metal i punk su danas preširoki pojmovi da bi sve uopće bilo i stavom povezano, da ne spominjem glazbeno. Neke stvari i meni smetaju, ili ih ne razumijem, ali ne bi išao ni u krajnosti oko dijeljenja. Pa i neki moji ideali su se pod utjecajem života promijenili ili nestali, a neki su sada možda i ljući. Mislim da je to sve ipak prvenstveno glazba i nema ništa lošeg u tom kreativnom izražavanju, i to je nešto što treba čuvati, na osobnom nivou može nam mnogo značiti, što se ogleda i u svijetu sa kojim smo u dodiru. I negativna iskustva su moćna inspiracija. Možda je neka suradnja, a ne samo kao svuda okolo nas, licemjerje i iskorištavanje, ono što može održati duh svega, da uistinu nije bezlično i besmisleno. I da budemo iskreni, ponekad oni koji najviše prozivaju nisu baš ni sami savršeni.
Vremena nisu laka za underground, udaraca od strane onih gore je sve više, ipak postoje i pobjede, koliko god male bile. Nekada treba povući crtu, sve bi ipak trebala biti stvar nekakvog zdravog razuma, barem među nama. U svemu postoje nijanse, ako sa nekima ipak više nemamo ništa zajedničko, možda je najbolje izboriti se sami za to da možemo i bez njih. Upravo je to stav koji je i donosio mnoge nove, beskompromisne glazbene ideje i pokrete. Na kraju krajeva i mi smo samo ljudi. Kao bend mi nemamo u svemu sasvim iste stavove, iako imamo i dovoljno zajedničkog da možemo napraviti nešto naše.
10. IMATE LI ZA KRAJ IŠTA DODATNOG ZA PORUČITI NAŠIM ČITATELJIMA? 🙂
Zlo je ustalo.
