Radio Alternator najbolji albumi 2021

Najbolji albumi 2021. godine po izboru Alternatora

Izbor 10 najboljih i najslušanijih albuma u režiji radija Alternator.
Dodana su i bonus slušanja.
autor: Mladen Stipanović

Kao i početkom prošle godine odlučili smo napraviti izbor najboljih albuma 2021. godine koje smo vrtili u emisiji Alternator. Naveli smo naš izbor od 10 albuma za koje mislimo da su zavrijedili spominjanje, ali i 10 njihovih zamjena – a na vama je da si ih poredate kako god želite… dobre glazbe  je bilo jako puno – od nekih novih i interesantnih bendova koji oblikuju neku sasvim novu scenu, pa do onih resetiranih veterana koji u svojim poznim glazbenim godinama svoju glazbu prezentiraju možda kao nikad do sad. Sa većinom domaćih i svjetskih lista (časopisa, portala, glazbenih emisija) preklopili smo se bar u par naslova, što i nije tako loše, no i dalje nam je cilj istraživati, te biti kompas dobroj manje poznatoj glazbi. Niže su preporuke za albume koji su po našem skromnom mišljenju nosili dobar dio glazbene 2021. Uživajte i slušamo se petkom na Radio Rijeci od 18:15 do 19:15!!

The Weather Station – Ignorance (Fat Possum Records, 2021)

Kanadsku glazbenicu i glumicu Tamaru Lindeman s njenim bendom The Weather Station preslušavali smo u jednoj od emisija, točnije 88 Alternatoru po redu i već tada na početku godine rekli smo da se radi o malom remek djelu. Nakon nekoliko slušanja ako izuzmemo odličan vokal Tamare Lindeman i uzmemo u obzir da je album producirao Marcus Paquin koji je radio s Arcade – Fire Suburbs, National – Trouble Will Find Me, njihova 5 ploča od početka do kraja zvuči moćno i sigurno vas uvlači u svoj svijet. I ne samo to, ovo je jedan od onih rijetkih albuma koji se uspio približiti genijalnosti prerano preminulog Mark Hollisa i njegovih Talk Talk, pogotovo u kasnijoj fazi gdje su uspješno dozirali art pop rock i post rock sa ambijentom i jazz utjecajem. Ovo je skriveni dragulj kojem će te se svako malo vraćati.

Nick Cave & Warren Ellis – Carnage (Goliath, 2021)

Ove su godine Nick i Warren, to dvoje, vječito zaigranih Grinder Mana izbacili taj svoj prvi nesoundtrack album, album Carnage, koji u potpunosti potpisuju oni sami, a nije vezan za njihovu opširnu filmsku diskografiju. Warren Ellis je inače dugogodišnji suradnik Cavea i Bad Seeds, multiinstrumenatalista koji Caveu u zadnje vrijeme daje nevjerovatnu zvučnu sliku, što se na ovom njihovom izdanju itekako osjeti, točnije, u bendu je od 1994. a došao je iz legendarnog australskog benda Dirty Three. Ovaj bradonja s Caveom je do sada većinom radio na mnogim filmskim soundtrackovima od kojih su možda najpoznatiji – The Proposition, Assasination of Jesse James, The Road, Lawless, Hell or High Water. Iako naizgled sjetan, album koji sadrži pjesmu White Elephant i poremećeni crescendo s gospelom definitivno zaslužuje kontinuirana slušanja.

Chris Eckman – Where The Spirit Rests (Glitterhouse Records, 2021)

Chris Eckman, jedan od osnivača skupine The Walkabouts, posljednjih nekoliko godina djeluje i živi u Sloveniji, gdje ima i svoj vlastiti studio Zuma, nedaleko od starog centra Ljubljane. Iako ima i puno drugih projekata poput LONG, duo sa Rupert Huberom iz austrijskog benda Tosca, pa Dirtmusic sa Hugo Raceom, te Chris Brokaw iz nekadašnjih Codeine, Chris još uvijek zna napisati savršene pjesme tako da se ovaj album može komotno usporediti sa najboljim ostvarenjima Walkaboutsa poput Scavenger, New West Motel ili Satisfied Mind. Daleko intimniji od spomenutih, ali jednom kad vas uvede u svoj svijet, nema izlaska… a još je imao vremena doći uživo u emisiju Alternator. Respect!

Dry Cleaning – New Long Leg (4AD, 2021)

Nakon 2 EPa iz 2019. evo njih konačno sa prvim punokrvnim albumom. Engleski post punk band iz južnog Londona. Band čine vokalistica Florence Shaw, gitarista Tom Dowse, basist Lewis Maynard i bubnjar Nick Buxton. Snimaju za legendarnu diskografsku kuću 4AD. Dakle više su spoken word kako bi englezi rekli, nego neko smisleno pjevanje, no neobični tekstovi i glazba ovdje vode glavnu riječ, te stvaraju pomoću tisuće sitnih detalja, jednu nevjerovatnu zvučnu sliku. Post punk za prste polizat.

Guided By Voices – Earth Man Blues (Guided By Voices, 2021)

Jedan od veterana na sceni, no to ništa ne znači kada ste u stanju pisati takve pjesme. Niti 38 min trebalo je Robert Pollardu da mi objasni da je rock’n’roll itekako živ. Bit će da je ova godina povratak otpisanih u novu mladost. U bendu osim Roberta koji energijom i glazbom podsjeća na još jednog Roberta, onog iz Huskera, Roberta Arthura Moulda ili samo Bob Moulda, su još – Douglas Scott Gillard, gitarista (Nada Surf, Death of Samantha), Kevin Daniel March na bubnjevima (Those Bastard Souls, Shudder to Think), Mark Shue , basista i druga gitara Bobby Bare Jr. Uglavnom oko 50 članova je prošlo kroz bend do dana današnjega. Oni su naime 2020e godine izdali tri albuma – Surrender Your Poppy Field, Mirrored Aztec i Stayles We Paid Of, te onda još imali takvog materijala za Earth Man Blues, za ne vjerovat…

St. Vincent – Daddy’s Home (Loma Vista Recordings, 2021)

Umjetnica Annie Erin Clark, ima 39 godina, a iza sebe već 2 velika benda – The Polyphonic Spree i band Sufjana Stevensa s kojim je često suradjivala. Isto tako, solo karijera joj je u uzlaznoj putanji, a ove godine je izdala hvaljeni album pod nazivom Daddy’s Home. Zanimljivost vezana uz Annie Clark je da je 2016. dizajnirala signature za Music Man Guitar manufakturu, za koju je Velška autorica Cate Le Bon rekla da je savršena gitara za ženske autore, a Matt Sweeney (Chavez, Zwan, Bonnie Prince Billy) ostao bez teksta u jammingu za časopis Noisey, tako da su joj u proizvodnju uvrstili još 4 boje te gitare 2017. A 2018. je izdala još jednu signature gitaru, ali za Humbuckers, kakve recimo koristi Jack White. Žena definitivno izgleda, a bome i zna!

Dinosaur Jr – Sweep It Into Space (Jagjaguwar, 2021)

Legenda indie scene 90-ih Joseph Donald Muscis ili profesionalno samo J Mascis sa Dinosaur Jr izdao je ovaj odlični povratnički 12 album. Uz njega u bendu na bas liniji je Lou Barlow, frontmen još jedne velike indie grupe Sebadoh, ali i Folk Implosion, te bubnjar Murph ili ti Patrick Murphy koji je radio i sa Lemonheadsima. Slobodno možemo reći da se radi o super grupi. Ovi vječiti mladići, zaraženi rockom sa 55 na ledjima i dosta sjedih, te izgledom buntovnika na skateu i dalje imaju što za reći. Inače Mascis nije kao mi, da vitrinu popuni knjigama, pločama, filmovima… on jednostavno ima punu vitrinu Big Muff Fuzz pedale, jer kaže jednom su mu je ukrali na bini, pa da se ne ponovi… a album? Uz bok njihovih najboljih izdanja iz 90-ih.

Arab Strap – As Days Get Dark (Rock Action, 2021)

Ovaj škotski duo počastio nas je odličnim albumom nakon 16 godina pauze. Vokalist Aidan Moffat i multi instrumentalista Malcolm Middleton odrasli su u mjestu Falkirk u Škotskoj. Svoju veliku ljubav prema izvođačima etikete Drag City (Wild Oldham, Palace Brothers, Smog i drugi) usmjerili su prema svom prvijencu The Week Never Starts Round Here iz 1996, nakon čega je usljedilo još 5 albuma.

Šesti album As Days Get Dark, samo je nastavio put svoji prethodnika – britak humor, teme o seksualnosti, smrtnosti, ljubavi samo su pocrtale Moffatovo gotovo propovjedničko recitiranje kroz 11 savršenih pjesama na kojima se ta duga pauza u diskografiji nije ni osjetila. Možda i najbolji album u karijeri.

The Chills – Scatterbrain (Fire Records, 2021)

Legende svjetskog popa sa Novog Zealanda na čelu sa osebujnim Martinom Phillipsom napravili su još jedan odličan album, novi 7 po redu studijski album Scatterbrain. Band djeluje još od 1980 – što će reći 40 godina možda najboljeg gitarističkog popa na svijetu. Sve se vrti oko Martina, vokala i gitariste koji je jedini stalni član s obzirom da sam u jednoj od njihovih CD knjižica pročitao da je bend imao 33 različite postave. Inače sam Phillips ima dosta zdravstvenih problema, što ga je poprilično udaljilo od scene 90-ih godinama, no od 2015. proživljava novu mladost od kada su izdali tri odlična novija albuma na agilnoj novozelandskoj etiketi Flying Nun. Osim Scatterbrain albuma, izašla su nedavno i reizdanja njihovih kultnih albuma Submarine Bells i Soft Bomb. Kia Ora Koutou! ili ti na maorskom pozdrav svima…

CousteauX – Stray Gods (Silent X, 2021.)

Glazbeni fenomen koji se pojavio u glazbenom svijetu 1999 sa svojim debi albumom koji je prvo sramežljivo objavljen na maloj londonskoj etiketi Global Warming, ali kasnije i reizdan za američki Palm Pictures u tiraži od cca 250 000 primjeraka. Uz odlične kritike od Uncuta do Time Outa, i albumom tjedna u Guardianu, sa bezvremenskim hitom Last Good Day of The Year obilježili su sve liste i recenzije. Nakon punih 15 godina Liam McKahey i Davey Ray Moor ponovno su otišli u studio i nakon prvog albuma iz 2017., ove godine servirali su nam još jednu uspješnicu iz kataloga pod imenom Stray Gods. Za pjesmu When the Bloom Has Left the Rose, sam Liam kaže da je to najbolja pjesma koju su ikad napravili, a ista je dobila i nagradu za Best Music Video na London Independent Film Festivalu. 

To i puno više toga ispričao nam je u božićnom i novogodišnjem izdanju Alternatora, koje još možete preslušati u arhivi Hrvatskog radia.

Drugih 10 preporuka Alternatora:

Parquet Courts – Sympathy For Life (Rough Trade, 2021)

Julien Baker – Little Oblivions (Matador, 2021)

Teenage Fanclub – Endless Arcade (Merge Records, 2021)

Balthazar – Sand (Pias, 2021)

Jane Weaver – Flock (Fire Records, 2021)

Low – Hey What (Sub Pop, 2021)

Modest Mouse – The Golden Casket (Epic Records, 2021)

LNZDNRF – II (Lnzdnrf, 2021)

The Coral – Coral Island (Run On, 2021)

The Bevis Frond – Little Eden (Fire Records, 2021)

Mladen Stipanović je autor i voditelj emisije “Alternator”. Emisija je osmišljena prvenstveno da promovira nezavisnu, drugačiju glazbu, koju ne možete čuti baš svugdje, a opet je jako važna za samu scenu.