Nakon punih 13 godina Nadja se vraća u Rijeku promovirati svoj novi aktualni album “Cut” uz podršku riječkog instrumentalnog post rock tria Entropist. Ovaj cener razgovor s bendom Nadja za vas je vodio i pripremio Nino Popović.
1. Ime benda Nadja nastalo je kao igra riječi od obrnutog imena Aidan uz i/j intervenciju, ali i kao hommage istoimenom romanu Nadja (1928.) francuskog nadrealista Andrea Bretona. Koji su drugi teorijski i filozofski modeli, osim nadrealizma, utjecali na rad benda?
Uz sve gore navedeno tu je i film o vampirima iz 1994. pod nazivom “Nadja”, u režiji Michaela Almereyde (producent David Lynch), koji je također utjecao na naziv projekta. Ali na nas utječe i spekulativna fikcija, podžanr znanstvene fantastike koji nije (stereo)tipična SF svemirska opera, već realističniji prikaz stvarnosti s ponekom promjenom ili obratom koji tu stvarnost subvertira.
2. Vašu glazbu najčešće karakteriziraju kroz doom / drone / ambient / noise podžanrosvki spektar. Budući da je drone nekako najeksperimentalniji , koji su vaši prvi dodiri sa drone glazbom?
Odrastao sam u obitelji glazbenika i u kolekciji mojih roditelja bilo je nekoliko albuma eksperimentalnih ili suvremenih klasičnih glazbenika koji su obuhvaćali ili koristili elemente drone-a poput Karlheinz Stockhausen-a, Pierre Henri-a, Jean Michel Jarre-a, koji možda nisu bili izravni glazbeni utjecaji na moj rad, ali su svakako oblikovali moj glazbeni senzibilitet od malih nogu.
3. Projekt je izvorno bio solo bend (Aidan Baker) da bi s vremenom prerastao u duo. Kako ste se vas dvoje upoznali i počeli zajedno istraživati glazbu?
Upoznali smo se radeći zajedno u knjižari u Torontu. Nismo počeli svirati zajedno sve dok Nadja nije potpisala ugovor s izdavačkom kućom Alien8 Recordings i dok se nisu pojavili zahtjevi da projekt svira uživo, što nisam osjetio da mogu sam pravilno predstaviti, stoga sam zamolio Leah da svira skupa sa mnom. Od tog trenutka projekt se značajno promijenio, ne samo ulaskom u svijet nastupa uživo, već i pretvaranjem u životno partnerstvo s jednakim kreativnim doprinosom s obje strane.
4. Pitanje za muški dio dueta (Aidan Baker). Koliko ti je važna poezija, izdao si par knjiga poezije, i kako gledaš na odnos poezije i glazbe?
Pisanje mi je puno teže od glazbe. Glazba za mene može biti potpuno intuitivna, neposredan oblik izražavanja – ne uvijek, naravno, ali češće nego ne, dok je pisanje puno rigoroznije i intenzivnije. Ne smatram to baš negativnim, ali to znači da moram više i napornije raditi na pisanju nego na glazbi. Međutim, to nije način na koji pristupam pisanju tekstova za glazbu – u toj situaciji također pokušavam biti slobodan i intuitivan jer riječi ne moraju stajati same za sebe, da tako kažem, već funkcioniraju kao komponenta pjesme.
5. Pitanje za ženski dio dueta (Leah Buckareff). Kakav je bio tvoj glazbeni put/pozadina prije nego si se pridružila Nadji?
Moj glazbeni put također je poput Aidanovog započeo u ranoj dobi još kao dijete. Uzimala sam satove violine kad sam bila prilično mlada do otprilike 12 godine, a nakon toga klavir do tinejdžerskih godina. Međutim, nikada nisam željela javno nastupati, a kako su prijatelji osnivali bendove u srednjoj školi, potpuno sam prestala svirati glazbu sve dok jednog dana nisam upoznala Aidana i uzela bass gitaru u svoje ruke kako bih počela eksperimentirati.
6. Oboje ste kanadski glazbenici koji su preselili u Berlin, možete li usporediti Montreal sa Berlinom i općenito razliku Kanade i Europe?
Oba grada imaju aktivnu glazbenu scenu i mjesta su sjajnih glazbenika, ali u Europi postoji znatno više mogućnosti nego u Kanadi. Razliku možemo pronaći u gustoći naseljenosti – Kanada je ogromna zemlja s relativno malim brojem ljudi, dok Europa nije puno veća, ali ima znatno veću populaciju. To znatno olakšava turneje i nastupe te izgradnju publike.
7. 2015. godine objavili ste ep izdanje posvećeno jednom od najboljih fimskih redatelja današnjice Wong Kar-wai-u. Kako je došlo do te posvete i koje još filmske redatelje volite koji su ostavili trag na glazbi Nadje?
Naš prijatelj Manfred Naescher, glazbenik i vizualni umjetnik, pozvao nas je da doprinesemo seriji biografskih publikacija koje je radio zajedno s izdavačkom kućom Wist Records. Za ovu seriju, različiti umjetnici odabrali su utjecajnu kreativnu osobu i napisali glazbu inspiriranu njihovim radom, a Manfred je stvorio popratnu vizualnu umjetnost. Odabrali smo Wong Kar-waija jer je bio jedan od prvih filmaša s kojima smo se povezali kada smo se prvi put upoznali. Drugi važni filmaši za nas su David Lynch, David Cronenberg, Mike Leigh, Richard Linklater, Wes Anderson, Sofia Coppola, Jim Jarmusch, Wim Wenders… popis bi se mogao nastaviti.
8. Eklektizicam u glazbenom smislu često kreira najbolja glazbene umjetnike. Smatrate li da žanrovske ladice više štete ili koriste bendu?
Žanrovske kategorizacije mogu biti dvostruka oštrica, s jedne strane, korisne su u smislu publiciteta – pronalaženja slušatelja, recenzenata, radijskog emitiranja itd. – ali lako se može “zaglaviti” pod jednom određenom žanrovskom ladicom. Iako pokušavamo raditi različite stvari ili zvučati drugačije na različitim albumima, vjerujemo da imamo neku vrstu “prepoznatljive” zvučne estetike koja pomaže Nadji da se identificira kao Nadja.
9. Nakon punih 13 godina vraćate se u Rijeku promovirati svoj novi album naziva ”Cut” Koja filozofija stoji iza tog albuma?
Tematski, „rez“ istražuje traumu i fiziološki/psihološki stres, kao i moguće alate i sredstva za prevladavanje tih stresora koje ljudi mogu razviti. Subjektivno je hoće li ljudi smatrati glazbu jednim od tih alata, čin slušanja ili poruku unutar poruke kao takav alat (ili oboje).
10. Budući da je ova godina tek počela, možete li mi dati svoje osobne glazbene preporuke (glasne i tihe) za ponajbolja izdanja iz prošle godine?
Leah – jedna od mojih najslušanijih ploča prošle godine bila je “Cupid Operations” od Half Silksa (iako je izašla 2021.).
Aidan – “All We Have Is Never” od Holy Scuma, “Instruments” od Water Damage, “Bleed” od The Necksa.
