Uoči nastupa na Impulse Festivalu, Claudia Bošković je porazgovarala s jednim od članova jeboTona, Filipom Berlangijem.
1. JeboTon ansambl djeluje već skoro petnaest godina, kako je nastala ideja o oformljivanju ovog kolektiva?
Oformljivanje jeboTon kolektiva je rezultat tendencije demo bendova u kojima smo svirali i nastupali po Zagrebu i okolici da objedinimo što veću bazu zajedničke publike, koja bi kroz naše zajedničke svirke imala priliku čuti što više različitih i žanrovski raznolikih bendova unutar alternativne i underground scene.
S vremenom je popularnost jeboTona kao platforme bendova rasla i na kraju smo i došli do toga da se realizirala originalna vizija i svrha jeboTona, a to je da isti krug ljudi, koji progresivno raste, podjednako prati žanrovski i stilski potpuno različite bendove i izvođače koji su dio priče jeboTona (a i šire scene).
2. Ansambl je izgrađen na jednoj organskoj priči – poznati ste po svojim nastupima na zagrebačkim ulicama, a kroz godine postali ste svojevrsna institucija na sceni. Koliko su vam ti nastupi pomogli u povezivanju s publikom?
Povijest jeboTon ansambla svakako počinje na ulici, budući da je ansambl nastao kao kratkoročni projekt u svrhu promocije prve zajedničke svirke svih bendova jeboTona, tada u 2011. friško oformljenog kolektiva.
Na kraju je sve ovo vrijeme ostao aktivan upravo zbog organskog i neposrednog pristupa oko javnog nastupa i izravnog kontakta s publikom, što većini članova pruža izniman gušt i obično nas baš iskreno iznova razveseli. Iako već dugo nismo nastupali na ulici, to nam je i dalje neko ishodište i ono što nas najviše vrati korijenima i emocionalno napuni.
3. Vrlo je snažan taj “uradi sam” etos u vašem radu, naime u nekim intervjuima pročitala sam da niste imali takoreći službene dozvole za ulične nastupe. Kako je onda izgledalo djelovanje kolektiva, s kakvim izazovima ste se susretali?
Čini mi se da je DIY ili po naški „uradi sam” mentalitet prisutan i izražen kod većine ljudi u našim društvenim krugovima, a s vremenom i upoznavanjem novih ljudi stvara prekrasne mogućnosti kombiniranja i udruživanja različitih setova vještina, što dosta govori o benefitima kolektivizacije.
Kad smo pokretali i okupljali kolektiv, nemali broj demo bendova u to vrijeme je imao zero sum način razmišljanja, odnosno da smo si konkurencija, a ne suradnici i kolege. Nakon što se cijela priča s jeboTonom pokrenula i zavozila, sve više smo bili okruženi ljudima koji se međusobno podržavaju, druže, dolaze si na nastupe i zajedno dogovaraju svirke i suradnje.
Unutar kolektiva smo od početka većinu toga radili sami s gerilskim pristupom, od organizacije, vizualnog dizajna, lijepljenja plakata i stickera, izdavanja CD-a, snimanja i miksanja pjesama pa sve do popravljanja i izrade instrumenata i opreme i tiskanja majica.
Što se tiče uličnih svirki s ansamblom, donedavno zaista nismo imali službenu dozvolu za nastup na ulici iako smo godinama svirali po nekoliko puta mjesečno kod kina Europa, ali smo je na kraju prije koju godinu ishodili. Doduše otad nismo nijednom nastupili na ulici, ako ne računamo nastupe na rivi na Zlarin Street Music Festivalu.
4. Koje su najveće prednosti i uostalom izazovi rada u tako mnogobrojnom okruženju? Koji bendovi odnosno akteri trenutno čine jeboTon ansambl?
Najveća prednost rada u takvom okruženju je definitivno nepostojanje formalne hijerarhije, zato što to potiče pokretačku energiju i kreativnost, kao i hrpu ideja koje mogu proizaći iz takvog neopterećenog pristupa radu.
Najveći izazov rada u takvom okruženju je definitivno nepostojanje formalne hijerarhije, zato što ponekad ostavlja većinu na milost i nemilost inertnosti ili proaktivnosti pojedinaca. Ali krizne ili problematične situacije su zapravo rijetke i na kraju dana se osjećamo puno više nagrađeno nego nagrđeno raditi s ljudima koji su nam između ostalog prijatelji, budući da se veći dio nas zna već desetljećima i kontinuirano druži.
U jeboTon ansamblu, koji je akustični sastav koji nema stalan broj članova i izvodi obrade pjesama bendova jeboTon kolektiva, većinom sviraju ljudi koji su članovi različitih jeboTon bendova. Trenutno aktivni izvođači pod jeboTon labelom (koji su time i članovi jeboTon kolektiva) su IDEM, Porto Morto, Ki Klop, Prazna lepinja, Trophy Jump, Peglica i komandos, Balkalar, Mate Ponjević, Matija Milutin, VOADO, Tandara, Teret, Eleven i jeboTon ansambl.
5. Moglo bi se reći da je ansambl donio proljeće na nezavisnu zagrebačku glazbenu scenu, kakvo je bilo stanje na sceni kada ste tek kretali?
Kad smo počinjali s ansamblom, nije postojala jasna vizija što zapravo želimo od tog sastava osim da izvodimo i promoviramo vlastite pjesme i bendove i da nastupamo u javnom prostoru, a s obzirom da se radilo o potpuno akustičnom sastavu, imali smo mogućnost svirati manje-više gdje god i kad god smo htjeli.
Ubrzo smo shvatili da ne postoji nešto slično na sceni, barem ne toliko masovno i mnogoljudno, i u nekom trenutku smo prestali svirati isključivo na ulici i počeli pristajati na pozive na nastupe u klubovima i na festivalima.
Ostali bendovi unutar kolektiva su se kroz 14 godina postojanja jeboTona mijenjali, prestajali s radom i okupljali za reunione, novi su se formirali od članova različitih bendova, a ansambl je sve to vrijeme bio poveznica i platforma preko koje smo se družili, širili glas o jeboTonu i održavali kontinuitet cijele priče, a vjerujem da smo utjecali i na tokove alternativne scene u Hrvatskoj.
Kroz posljednje desetljeće je scena dosta oscilirala – u određenim periodima praktički nije bilo novih sastava i izvođača, a posljednjih nekoliko godina došlo je do osjetnog rasta, povezivanja na regionalnoj razini, prodora na mainstream kanale i znatno veće medijske popraćenosti.
6. Kako gledate na druge glazbene pokrete koji se trenutno događaju, primjerice trap koji drma regijom i Hrvatskom. Neki od aktera, pionira trapa čak i jesu proizašli iz jeboTonove priče?
Kuku$ je nastao kao svojevrsni izdanak jeboTona, krenuo je kao freestyleanje na beatove u garaži nakon proba ansambla i u početku je tu bilo puno više ljudi iz ekipe. Dobar dio njih je bio u nekom od jeboTon bendova – Miki je svirao u Lobotomiji, Hilje u Praznoj lepinji, a Goca se oduvijek družio s nama (nažalost je izvisio za sviranje s nekim iz ekipe, kako se sam jednom požalio).
Trap je u trenutku kad je priča s Kuku$om i 33 Bandom počinjala taman dobivao zamah, a sad je daleko najpopularniji žanr među Gen Z publikom. Zapravo je dosta zanimljivo i neobično da su trap kod nas popularizirali milenijalci koji su pored oldskul rapa odrastali dobrim dijelom na punku, što se često osjeti u izričaju.
Cijela ta priča također djeluje dosta zdravo i organski jer je ekipa veoma angažirana i aktivna, razina produkcije pjesama i spotova je na zaista visokoj razini, tako da ih upravo zbog toga masa ljudi sluša, podržava, dolazi na koncerte i sudjeluje u cijeloj priči. To je dokaz da ljudi obično prepoznaju kad je nešto iskreno i autentično, a kvaliteta s vremenom dođe kao rezultat prakse.
7. Važno je spomenuti distinkciju jeboTon ansambla i kolektiva, izdavačke kuće JeboTon. Kako je došla potreba za takvom distinkcijom iliti podjelom rada?
Moguće da nam je zapravo bilo teško objasniti koja je razlika između ansambla i kolektiva (ansambl su ulični svirači koji izvode pjesme jeboTon bendova, a kolektiv su jeboTon bendovi), a tako i tako smo sami izdavali CD-e pa se kao logičan slijed događaja nametnulo pretvaranje kolektiva u nezavisnu izdavačku kuću koja bi objedinjavala izvođače unutar jednog širokog žanrovskog kruga alternativne scene.
8. Vaš prvi studijski album “Širi ljubav ili šuti” objavljen je 2018., nakon kojeg je 2020. uslijedio live album “Ljubav je u KSET-u“. Možete li nam reći više o novom studijskom izdanju koje pripremate?
Drugi studijski album ansambla trebao bi izaći sredinom ove godine i sadržavat će najfriškije hitove, koje dobrim dijelom sačinjavaju najstarije pjesme jeboTon bendova koji više nisu aktivni, dio pjesama koje izvodimo već godinama, a koje smo zaboravili snimiti ili se nisu uklopile u prvi album, kao i aranžmanski ispretumbane verzije popularnih pjesama trenutno aktivnih izvođača jeboTona.
Jedan od takvih rearanžmana je i prvi singl s nadolazećeg albuma, ujedno i prvi spot ikad jeboTon ansambla, a izaći će veoma uskoro, za samo par tjedana, tako da svakako zapratite novosti na našem Facebook i Instagram profilu.
9. Poznati ste kao „jedini cover bend koji izvodi isključivo vlastite autorske pjesme“. Kako izgleda proces adaptacije pjesama u ansamblu?
Proces adaptacije pjesama za ansambl najčešće kreće s dogovaranjem ostavljamo li pjesmu u originalnom tonalitetu ili transponiramo da bude unutar raspona pjevanja većini ljudi, što obično završi time da je barem 50% ljudi ugodno i unutar raspona glasa otpjevati barem 50% pjesme, tako da statistički ispada da je sve većinski prihvatljivo i izvedivo.
Nakon toga se postavlja aranžman, što bi se najbolje moglo sažeti kao ADHD magija s natruhama punka, afrobeata i dalmatinske šansone. Nakon toga uglavnom ostavimo pjesmu da odleži skoro godinu dana pa je se sjetimo sljedeći put kad imamo probu, zaključimo da ćemo se pozabaviti time kasnije i onda ju neočekivano odsviramo uživo na nekom koncertu.
10. Dugo vas nije bilo u Rijeci – sjećate li se vašeg posljednjeg koncerta ovdje? Što publika može očekivati na Impulse Festivalu?
Koliko se sjećam, zadnji put da smo s ansamblom nastupali u Rijeci je bilo na otvaranju EPK 2020., zajedno sa Sfumatom i Naporno suicidom. Jedino čemu se sada možemo nadati je da ćemo ispoštovati iznimno zabavnu i ugodnu količinu apsurdnosti koju je Naporno suicid donio na binu na otvaranju EPK, ali naša publika već zna da se s ansamblom uvijek može računati na zdravu dozu apsurdnosti, a oni koji nas još nisu slušali svakako mogu očekivati prije svega ugodnu zafrkanciju, da ne kažem zajebanciju.
Eto, rekao sam i sad je gotovo – očekujte ugodnu zajebanciju, toplu i veselu atmosferu i nabrijanu svirku. Vidimo se 7.4. u Palachu, sve vas volimo jeboTon!
