Željezne Pilule će na Impulse Festivalu odsvirati svoj posljednji koncert uz oproštaj sa stilom. Ovaj cener razgovor s bendom Željezne Pilule za vas je vodila i pripremila Claudia Bošković.
1. Bliži se nastup na Impulse Festivalu, što publika može očekivati?
Specifično od nas publika može očekivati oproštajni koncert. Zadnji udarac, odlazak u stilu ili bez, kako god to želite nazvati. Kao i uvijek mi ćemo se zabaviti i napraviti show, samo što će ovaj biti bittersweet i za nas a i za ljude koji nas prate neko vrijeme.
2. Svoj glazbeni put zapravo ste “kickstartale” na Supervalu, a od tada ste nanizale brojne nastupe, uključujući i INmusic. Kako doživljavate taj brzi razvoj benda?
Stvarno smo mislile na će sve završiti sa Supervalom, ali očito nije. Posljednje 3 i pol godine su bile koncert za koncertom, ni ne sjećamo se da je bio neki period kad nismo imale nešto u planu. Obzirom da smo započele s bendom sa 16 i 17 godina nam je sve to bilo jako uzbudljivo, ali i poprilično overwhelming. Sam proces odrastanja s bendom i dinamikom koju imamo kao prijateljice donio nam je mnogo toga na što možemo biti ponosne. Sam INmusic je bio wow iskustvo, posebice jer u toj dobi baš i nemate novaca za festivalsku. Najbolji dio samog benda bila su putovanja, a za Inmusic smo doznale na benzinskoj na našoj prvoj turneji.
3. Kako je nastalo ime Željezne pilule? Ima li iza njega neka priča?
Naravno da ima! Ime nam nije bilo pretjerano bitno koliko sama činjenica da želimo svirati i naći se međusobno u nekom žanru, ali smo svih 5 osobe koje znaju što žele i dosta smo tvrdoglave (i još sa 16-17 godina), tako da puno imena je otpalo. Na kraju je ime proizašlo od zajedničke prijateljice na koncertu Arctic Monkeysa u Puli na temelju imena predgrupe Inhaler koja nosi to ime jer jedan član ima astmu. Budući da je ona anemična palo joj je na pamet Željezne pilule i samo smo to prihvatile. Bilo je dovoljno glupo da bude fora i ne pre ozbiljno. Na kraju se kroz bend doznalo da dvije članice uzimaju željezne pilule.
4. Kako izgleda vaš proces stvaranja glazbe u bendu, kako nastaju pjesme?
Ili netko dođe ranije na probu ili sve druge ful kasne pa sam drnda po instrumentu i smisli nešto ili netko dođe na probu s nekim tekstom. Poanta je da je sve to početna točka iz koje nastavljamo raditi potpuno zajednički i zato imamo malo pjesama. Proces je, a i nismo uvijek zadovoljne. Ne vidimo poantu sviranja pjesama koje ne volimo ili koje nam se prestanu sviđati. Plus, nismo nikada baš bile pod pravim pritiskom da „pumpamo“ pjesme jer nismo pod nikakvim labelom nit imamo menadžera (hvala bogu jer bi prestalo biti zabavno jako brzo.)
5. Iza sebe imate demo EP “Sevntin Living” – što vas je inspiriralo tijekom njegovog nastajanja?
Sevntin Living je skup svega što smo ikad napravile do momenta objavljivanja. Intro i autro su zezancije s probe koje znamo izvest u bekstejdžu onako privatno za nas 5, ali najviše se odvija u garažama gdje nam je i najugodnije. Sevntin Living je zapravo seventeen living, što je jedna od internih šala u koju vas nećemo pustiti sorry, a cover art je Mihaelina sestra Rafaela i njihov pas Đina kako odmaraju nakon ručka (Rafaela, inače, zna Žensku histeriju od kad je imala 4 godine). Tako da je cijeli EP kocipiran oko tog teen angsta sa dobrom dozom riot grrrla i neloših riffova.
6. Postoje li glazbenice ili bendovi koji su posebno utjecali/e na vaš zvuk?
Apsolutno! Obožavamo Bauhaus, Echo and the Bunnymen, Siouxie, sve što Kathleen Hannah radi, Hole, Babes in Toyland, Fugazi, The Clash, a od novijeg Scowl i Dazey and the Scouts. Također volimo domaću underground scenu pa smo tako u jednom drugom intervjuu veselo spomenule Replicunts, Pinkepanke i Plastiku!
7. Za bendove u kojima sviraju muškarci nikada se ne ističe da su “muški bendovi”, dok se vas često opisuje kao all-girl bend. Kako vi doživljavate tu razliku u percepciji? Jeste li se ikada susrele s predrasudama zato što ste ženski bend?
Ovo je tema koje se dotičemo konstantno. Definitivno postoji razlika u percepciji, a tko god kaže da time bodre izvođačice i glazbenice ili umjetnice bilo kojeg tipa, laže. Uvijek nam se svaka velika ili mala greška nabijala na nos puno duže nego što je potrebno (iako većinu vremena nepotrebno), pogotovo Katjino pjevanje, dok su frajeri na vokalu mogli podrignut u mikrofon i gledalo bi ih se kao neke bogove. Slušale smo degutantne komentare, čitale sranja o sebi i koliko god da smo vidjele da to nije fer smo morale nekako nastaviti funkcionirati s tim jer se neće prestati događati. Ako je nekog trebalo prozvati, bio je prozvan (vidi 8.3. 2024. Grrrls to the front akc attack na youtubeu), ali većinu vremena nije ni bilo potrebno jer se nisu usudili priznati ti išta u lice. Odlučile smo da ćemo gurati dalje, a njih ko jebe.
8. Kako balansirate privatni život, školu ili fakultet s obavezama u bendu?
Začuđujuće dobro smo se nosile sa svime, pogotovo u periodu matura i prošle godine kad je Barbara na kratko zbrisala u Osijek. Sada, kad smo sve druga/treća godina faksa, studirmo različite stvari ne možemo si posložit raspored i pola nas misli ići van nastaviti studij, shvaćamo da bend postaje nemoguća misija i najgore od svega još jedna stresna okolnost. Tako da smo odlučile umiroviti Željezne pilule, svaka pronaći svoj tempo života i ostati prijateljice. We had a good run, imamo puno stvari na koje možemo i trebamo biti ponosne, puno novih poznanstava i sketchy mjesta za prenoćiti, puno dobre hrane i zabave.
9. Imate li neku poruku za cure koje razmišljaju o pokretanju vlastitog benda?
Krenite odmah sad! Što god vas sprječava nije dovoljno dobar razlog. Nekako smatramo da smo mi najbolji primjer za to jer kroz cijeli period benda sve slušamo drugačiju glazbu, na drugačijim smo nivoima sposobnosti u sviranju i pisanju, ali to bend čini bend. Da su svi savršeni bilo bi pre lagano i dosadno. Što god želite svirati svirajte i naći ćete svoju publiku, a ako želite ostati u garaži to je isto u redu, samo svirajte i družite se.
10. Koji su vam planovi za naredno razdoblje, radite li trenutno na novoj glazbi?
Plan je da 25.4. bude oproštajni koncert, ne obećajemo savršenstvo jer to nikada nismo bile, ali mi ćemo se zabaviti i pozivamo tih 100 ljudi koliko je i kapacitet tog prostora da se zabave s nama. Nadamo se da ćemo svima ostati u lijepom sjećanju, lp ŽP.
