Mono + Helen Money, autor: Erik Paladin

Impulse festival

Mono + Helen Money

MONO

Mono je prije 15-ak godina započeo vlastitu glazbenu misiju vodeći se izokrenutom, a opet lijepo sročenom izrekom: ”Krenimo preko zvijezda do trnja, bez obzira na dužinu puta, uspone i padove”.

Njihov prvijenac, ‘Under the Pipal Tree” pokazao je na jedan izvrnuto bolestan, psihodeličan i samo Japancima lako razumljiv način da je to vrlo moguće. Albumi koji su slijedili, članovima su omogućili daljnje brušenje talenta, približavanje ostvarenju te misije, a naposljetku i odbacivanjem iste da bi se postigli viši ciljevi.Japanci ko’ Japanci, 10-ak godina kasnije, nastupaju na grandioznim koncertima u New Yorku, Londonu, Tokiju i Australiji uz pratnju velikih svjetskih orkestara.

I nasuprot činjenici da je bend poznat po blistavim, dramatičnim instrumentalima koji podsjećaju na vrijedna ostvarenja iz oskarima nagrađenih filmova, ”Rays of Darkness”, njihov najmračiji album, na trenutke podsjeća više na zvukove mlaznog motora zbijenog u skučeno okružje manjeg auditorija.

HELEN MONEY

Čelistica Alison Chelsey, poznata je u svijetu glazbe po svojim modernim i odvažnim kompozicijama, ispunjenim pustolovnim težnjama u kreiranju vlastitog zvuka i performansa. Tako su je i Boston Phoenixi u jednom trenutku prozvali ” klasičnim-čelo-avangardno-usmjerenim-metal-virtuozom”.

Ona kanalizira svoju senzibilnost i iskustvo rock glazbenice kroz klasične instrumente, prožimajući oba žanra na nov i zanimljiv način. U svojoj karijeri bilježi preko 150-ak live nastupa, od kojih posebno treba izdvojiti suradnju sa Monom, Anthraxom, Disturbedom, Broken Social Scenom, Russian Circlesom, Bob Mouldom, Archerm Prewittom i mnogim drugima.

”Komunikacije s publikom nije bilo, no ona nije bila ni potrebna. Riječi su u nekim trenucima nepotrebne i suvišne, ovoga puta se razgovaralo pjesmom. Najljepši razgovori u najsvetijoj tišini bili su popraćeni najljepšim zvucima. Najbolji dio ove post-rock priče je taj što je svaka prisutna osoba mogla ovim sivim uspavankama za melankolične i sjetne duše pridružiti boju, trenutak ili lice, koje želi najdulje zadržati u svom hodniku sjećanja. Ja sam im pridružila plava jutra u potkrovlju punom nježnosti i mekih dodira, žute ruže iz bakinog vrta i miris šume nakon kiše. Gotovo sam mogla vidjeti kako ih Goto svojim senzualnim i stiliziranim pokretima ruke u ritmu glazbe slika imaginarnim kistom po nevidljivom platnu života.”
Helena Kezerić, Ziher.hr

Program je održan u suradnji sa SKC Rijeka.

Mono i Helen Money su premijerno nastupili u Rijeci!